субота, 17. април 2021.

Vojvotkinja i vakcina ili lek

Pre tačno tri nedelje, u noći 27. marta primila sam Actembru. Lek za reumatiodni artritis tocilizumab. Kažu da smanjuje rizik od smrti kod pacijenata hospitalizovanih usled teškog oblika kovida-19, skraćuje vreme oporavka i smanjuje potrebu za mehaničkom ventilacijom. Meni je spasao život.


"Lek deluje tako da smanjuje nivo proteina interleukina-6 , blokira taj protein, upala se smiruje, pa se smatra da bi mogao da spreči i prekomernu reakciju imunološkog sistema kod nekih pacijenata sa koronavirusom.

Reč je o citokinskoj oluji zbog koje upalni molekuli otežavaju disanje, odnosno virus onemogućava normalan rad pluća i dotok kiseonika. Hiperimunom reakcijom, nasumičnom hiperprodukcijom citokina zbog koje dolazi do “začepljenja” alveola u plućima, stvara se edem koji onemogućava ulazak kiseonika u krvotok, dolazi do začepljenja krvnih žila u bubrezima i drugim organima i ubrzo do zatajenja vitalnih sistema organa u organizmu, pri čemu je, ističu lekari, najgore što se takva reakcija događa veoma brzo, u roku od 24 do 48 sati i lekari su doslovno nemoćni da bilo šta preduzmu."

Ja nisam znala šta je interleukin - 6 kad sam stigla u Arenu. Ni šta je citokinska oluja. Niti zbog čega je dr rekao da mi hitno po spuštanju temperature daju dve boce nekog leka. Da ne gnjavim brojkama, samo mi je CRP bio 50x veći a taj Interleukin - 6 oko 30x viši od gornjih granica. Kažu da svakom 4. taj lek spreči fatalni ishod...

Zašto vam ovo pišem?

Ja se nisam vakcinisala. I ne mogu prestati da se kajem zbog toga. Znate ono: hoćemo ali ima vremena, mladi smo (43god?), nemamo nikakve hronične bolesti, ne idemo nigde, čuvamo se, ne znamo ni koju bismo...posebno ja sa svojim širokim spektrom alergija na sve i svašta. Da li ja uopšte smem da primim bilo koju od vakcina?

Dok smo razmišljali, razboleli smo se.

Bile su sa mnom u sobi dve žene od oko 65 godina. Primile su vakcinu, ali su se zarazile u među dozi. I pored svojih godina i propratnih bolesti, imale su lakšu kliničku sliku od mene. Samo zbog vakcine...

Što se tiče svih ostalih vakcina - uredno smo vakcinisani svi. Deca posebno. I nikada se nisam pitala ni za sastav ni za nuspojave. Zašto? Prvo, ja nisam ni imunolog, ni virusolog, nisam ni naučnik ni lekar. Verujem nauci i mnogo pametnijima od sebe. I verujem da su vakcine najveće dostignuće čovečanstva.

Neću nikome da namećem svoj stav. Svako će uraditi po savesti.

Rekli su mi da su te noći sestre i lekari bili stalno oko mene. Ja se toga ne sećam. Sećam se samo straha da više neću videti svoju decu...

Želim da vam da nikada to ne osetite.

Budite mi svi zdravi i čuvajte se!

петак, 9. април 2021.

Vojvotkinja i naopaka bajka

  Da li znate koliko je bilo strašno kada sam shvatila da smo se i suprug i ja razboleli, kada sam za sat vremena spakovala naše troje dece i pozvala svoje roditelje da dodju po njih. Pri tome ne znam da li roditelji imaju dovoljno antitela nakon druge doze vakcine i da li sam, šaljući decu koja su možda prenosioci, svesno ubila svoje roditelje. Ne ljubim niti grlim bilo koga od njh petoro i samo zatvaram vrata i vičem - vozi! A ne znam šta me očekuje i da li ću ih ikada više videti. 10 dana temperature koja ne spada kod kuće uz najjaču terapiju koju je lekar mogao da mi da. Nakon snimka obostrane upale pluća, šalju me na Infektivnu kliniku gde nakon 4.5 sati čekanja dobijam uput za Arenu. I jos petnaest dugih dana tamo. Danas sam izašla.

Veliku zahvalnost dugujem 

- Pukovniku dr Bogdanoviću koji je srećom bio dežuran u trenutku kad moji rezultati i stanje nisu obećavali ništa dobro. Što je na vreme reagovao i što sam dobila terapiju i lek koji "diže iz mrtvih". Doktoru koji zna poimence svakog pacijenta i iako je načelnik Arene, obilazi pacijente svaki dan. 

- Doktorki Radi koja je svakodnevno pratila moje stanje 

- Doktoru Makeviću na svakodnevnim vizitama i uvek lepim rečima

- Svim mladim lekarima - Dr Katarini, dr Aci, dr Ani...

- Svim divnim i požrtvovanim sestrama koje su nas danonoćno pratile i obilazile  - Mrvici, Jelenama, Mirama, Anama, Zvezdici, Nensi, Sandri, Nataši, Vuletu, Toši..

- Ženicama iz sobe koje su bile velika pomoć i podrška. 

- Svojim rodjacima i prijateljima koji su me bodrili i brinuli za mene svih ovih dana. 

- Mojoj voljenoj porodici koja je umirala od brige i Bogu koji me nikad nije napustio.

Zamolila bih sve koji misle da je virus izmišljen, da ne treba da se nose maske i da su vakcine zlo a ne najveće dostignuće čovečanstva, da ne lajkuju i ne komentarišu licemerno moj tekst. Već bih volela da mogu da odu i vide požrtvovanost naših lekara i sestara koji se bore za svakog pacijenta, da vide kako se tridesetogodišnjaci voze u kolicima jer su preslabi da hodaju i dišu. Da čuju kako je strašno kada se neko pored bori za vazduh. I da vide kako je zastrašujuće kada neko umire pred tvojim očima uz sve napore lekara. A u Areni su najlakši slučajevi, ne smem ni da pomislim kako je u drugim bolnicama.

Preživela sam, to je sada jedino važno...

Ostajte mi svi zdravo!